Kako sam naučila dijete da se samostalno uspava?

Gotovo svi, još u iščekivanju djeteta, prvo nabavimo krevetac u kojeg ćemo smjestiti svoju bebicu. I meni je to bila jedna od prvih stvari, osim što sam željela opciju spajanja krevetića uz bračni krevet te kupila Freeonov “Close to me” pomični krevetić. Nisam imala puno očekivanja od konkretnog korištenja krevetića, ali sam se prva dva mjeseca stvarno trudila da dijete stavljam u njega. Onda sam došla k pameti i skužila da se i beba i ja bolje naspavamo ako spavamo skupa u krevetu. Bilo je to kada je već bio malo veći od makovog zrna, a obzirom da imam lak san, nisam se bojala da ću ga zgniječiti.

Potrajalo je naše zajedničko spavanje, koštalo nas suprugovog odlaska u drugu sobu, a ja sam sve manje spavala zbog nogica koje se bacaju svuda po krevetu. Kada je Evan navršio 10 mjeseci, odlučila sam da ćemo kupiti pravi kinderbet i potruditi se da u njemu i spava.

Pronašla sam krevetić preko oglasa, drugi dan smo ga preuzeli i Evan je bio spreman za upoznavanje s novim komadom namještaja. Odradili smo to uz igru. Pokazivanje, opipavanje, isprobavanje, skakanje i skrivanje. Bio je i više nego oduševljen, a sa svime ostalime sam odlučila ići stvarno polako. Trebalo mu je nekako pokazati da krevetić služi za spavanje.

Prvi koraci:

Kroz sljedećih tjedan dana stavljala bih ga u krevetić kada je bio umoran. Tek toliko da poveže mjesto zbivanja sa svojom potrebom. Na kraju bi se uspavali uobičajeno te bih ga prebacila u krevetić kada je već zaspao. Pratila sam da barem jednom dnevno odspava tamo. Gledala bih ga na kameri i pustila još malo kada bi se probudio, da pogleda oko sebe i ne bih trčala da ga odmah uzmem.

Ključni elementi:

Mjesec prije, dok sam još promišljala o svemu, u cijelu priču uključila sam ovcu Ewana. Imamo je od početka i služila je kad je bio jako mali, no putem sam je zaboravila i nismo ju koristili. Odlučila sam iskoristiti njezinu funkciju pri stvaranju rutine. Tako bih je svakog puta pri uspavljivanju palila da ju Evan mazi, ali uglavnom da sluša glazbu koja bi ga umirivala. Tako je s vremenom ovcu povezao sa spavanjem. Umjesto ovce može se koristiti bilo koja svirajuća naprava. Osim Ewana imamo i sovicu difuzor koja nam služi kao noćno svjetlo, a također ima melodije, šumove i white noise za umirivanje. Ovcu Ewana pronašli smo u Bubamari, a Feather the owl difuzor na stranicama Young livinga.

Uz maženje ovčice, slučajno nam se jednog dana pod nogicama našla jedna veća tetra pelena koju je Evan spontano uzeo u ruke i počeo je stavljati na lice, mazeći se pred spavanje. U tome sam vidjela potencijal i odlučila je iskoristiti kao “prijelazni objekt” i pomoć pri uspavljivanju. Istu će stvar napraviti i obična tješilica, plišana igračka i bilo koja tetra pelena. Dijete na kraju samo odabere, bitno da im je nešto u ručicama. Olakotna okolnost je i duda koja umiruje dijete, ako je dijete koristi. Nama je ona bila treća stavka pod must have objektima za uspavljivanje.

Sljedeći korak:

Jednog dana, odlučila sam pokušati s procesom uspavljivanja. Znala sam da, ako krenem s naumom, da ne smijem odustati. Kao odgojiteljica koja je prije porodiljnog radila u jaslicama, odlučila sam isprobati metodu koju smo koristili pri uspavljivanju beba od godinu dana koje bi došle u jaslice na prilagodbu. Vjerujem da se svatko tko je ostavio dijete u jaslicama svakog dana pita kako je moguće da dijete tamo spava tri sata u komadu. Okruženje je prilagođeno za spavanje, stvorena je rutina i potrebno je nekoliko dana da dijete usvoji da treba mirno ležati kako bi zaspalo uz ostalu djecu. Odgojitelj je tu ključan kao dosljedan voditelj u procesu uspavljivanja. Njegova je uloga da smirujućim glasom objasni djetetu da je vrijeme za odmor, polegne ga u krevetac te ga nastavi polijegati svaki put kada dijete želi ustati. Naredna tri dana odgojitelj ostaje pored djeteta, smiruje ga, mazi i pjevuši mu.

Iskustvo koje imam i sposobnosti koje sam usvojila kroz takav jedan proces s drugom djecom, odlučila sam sprovesti i kod kuće.

Prvi dan je bio najteži i nemojte ni očekivati da će biti lako. Mazili smo se na bračnom krevetu dok se nije umirio nakon igre i tada sam ga prebacila u krevetić. Ja sam cijelo vrijeme bila pored njega, a on je nastavio hodati uz ogradicu. Upalila sam ovčicu, dala mu tetra pelenicu i polegla ga. Malo se umazio u tetricu, ali se ubrzo ustao. Vratila sam ga natrag. Ustao je opet. Uslijedilo je negodovanje kad sam ga opet polegla. Počela sam ga maziti i pjevušiti. Plakao je, dodala sam mu tetricu i opet ga polegnula. Bilo je pitanje tko će prije odustati: on od ustajanja ili ja od ponovnog polijeganja. Nisam odustala, ali kada je njegovo plakanje prešlo u vrisak, uzela sam ga u ruke i stisnula kao malu bebicu. Malo sam ga ponunala tek toliko da se smiri. Kada je uzdahnuo, vratila sam ga u ležeći položaj u krevetić, uz ovcu, tetricu i obavezno s dudom. Smirio se. Zatvorio oči. Predahnula sam. Nastavila sam ga maziti. Kad sam stala, probudio se i sve je krenulo ispočetka. Mislila sam da neću moći, ali smogla sam još snage, duboko udahnula i smireno krenula ispočetka. Polijeganje, maženje, pjevušenje, mama je tu. I zaspao je. Nakon sat vremena, ali zaspao je. Bez cice, bez nošenja na rukama, bez toga da ja ležim pored njega. Ponos do neba!

Dan drugi:

Drugi dan sam imala više volje i više samopouzdanja. Proces isti. Ovčica, duda, tetra pelena. Polijeganje, maženje, pjevušenje. Teturao je po krevetiću, tu i tamo nešto kao zaplakao, ali primjetila sam da mu odgovara kada mu tetricu stavim uz lice. Tako bi se lakše prepustio kada bih ga spuštala da legne. Negodovao je, okretao se s tetricom ležeći, ali nakon pola sata, upalilo je, kao i prvog puta. Znala sam da idemo na bolje.

Treći dan:

U treću večer ušla sam najmirnije. Čini mi se da je on već znao što slijedi. Stajao je uz ogradicu, ovčica je svirala, u ruke sam mu dala tetricu, a on se samo spustio u krevetić. Sam! Legla sam na krevet pored krevetića i tu i tamo bih mu pružila ruku. Još se nekoliko puta ustao, ponovila bih radnju, tetrica u ruke i on leži! Okretao se i mazio s tetricom još neko vrijeme i nakon 15 minuta jednostavno je zaspao. Bez plakanja, bez podizanja, on je zaspao sam! Uz moje vođenje i moju dosljednost! Znala sam da smo zajedno odradili odličan posao i da će sve ostalo biti još lakše.

Ni u jednom trenutku nisam izašla iz sobe. Htjela sam da zna da sam tamo za njega, kao podrška da on to može. Radili smo kao tim, smireno i sve je onda išlo glatko. Ne znači da će tako ići svakome. Svi opisani postupci vrijedili su za moje dijete, a obzirom da je svako dijete drugačije, svako može to prihvatiti na svoj način te je potrebno prilagoditi se.

Što dalje?

Naravno da je nemoguće očekivati da ćete nakon tri dana ostaviti dijete u krevetiću, izaći iz sobe te da će se ono samo spustiti i zaspati. Potrebno je ostati još neko vrijeme prisutan, najmanje još tri dana i ne iznevjeriti dijete. Ako vas treba, budite tu za njega. Nemoguće je i očekivati da će u krevetiću spavati cijelu noć. Da, ako ćete svako ponovno uspavljivanje provoditi na isti način. Bebe se kroz noć ne bude samo zbog sisanja jer nakon nekog vremena nije više glad u pitanju. Bude se iz raznih drugih razloga te im je teško ponovno se sami uspavati. Bit će potreban još koji tjedan ili čak mjesec da bi dijete prespavalo cijelu noć u krevetiću, ali odradite to polako. Uzmite ih k sebi kada osjetite da vas trebaju, samo sada su tako mali. Pogotovo ako su ružno sanjali, ako su bolesni ili se jednostavno trebaju pomaziti. Stvorite rutinu: osigurajte djetetu igru prije odlaska na spavanje, no prije cijelog procesa uspavljivanja, krenite s mirnim aktivnostima poput igre s plišancima, čitanja priče, slikovnica, pjevušenja, stiskanja i maženja.

Najvažnije je ne odustati. Ako ne ide, krenite ponovo. Ako vi ne možete, uključite partnera. Također, neće svaka večer biti ista i ne mora značiti da će treća biti najlakša. Samo smireno, i mama, ti to možeš!